Toplinsko snimanje otkriva da su stanice u ovom modulu pretrpjele štetu od potencijalno izazvane degradacije.
Kako solarna energija počinje igrati sve veću ulogu u energetskim sustavima diljem svijeta, tehnologija se mora naučiti nositi s oštrijim terenima i klimom te raditi dulje vrijeme uz minimalan gubitak performansi.
Postoji mnoštvo istraživanja o mnogim različitim mehanizmima koji mogu početi utjecati na pojedinačne komponente u solarnom modulu kada se instalira na otvorenom tijekom duljeg vremenskog razdoblja, a industrija je pokazala da se može brzo prilagoditi kada se otkriju neočekivani problemi.
Grupa znanstvenika predvođena Tehnološkim sveučilištem Eindhoven u Nizozemskoj provela je iscrpan pregled literature o degradaciji PV ćelija i modula objavljene u posljednjih 30 godina. Njihov rad nastoji pružiti detaljan vodič za glavne čimbenike stresa s kojima se suočavaju fotonaponski moduli na terenu, te vodič za komponente po komponentama za uobičajene načine degradacije i kvara s kojima se svaki suočava.
Njihov vodič, Review of degradation and failure phenomena in photovoltaics, objavljen je u cijelosti uPregledi obnovljive i održive energije.Među ključnim nalazima koje su izvukli promatrajući postojeće istraživanje na ovaj način jest da je sljedeći korak za poboljšanje pouzdanosti modula razumijevanje kombiniranog učinka višestrukih stresova tijekom različitih vremenskih razdoblja i razvoj testova koji to mogu uzeti u obzir.
"Testiranje kvalitete i pouzdanosti došlo je do stupnja u kojem se može dobro predvidjeti trajnost svake komponente pod jednim stresom, ali točne procjene pouzdanosti za kombinaciju materijala pod kombinacijom vremenski promjenjivih stresova i dalje su izazovne", objašnjava grupa. "Na temelju ovog znanja mogu se osmisliti strategije za poboljšanje operativnog vijeka fotonaponskih sustava, a time i smanjenje troškova električne energije i poboljšanje održivosti, a životni vijek fotonaponskih modula može se produžiti."
Primjećuju napore DuPonta s njegovim ubrzanim sekvencijalnim testiranjem modula, kombiniranim ubrzanim testiranjem modula Nacionalnog laboratorija za obnovljivu energiju SAD-a i metodom razgradnje in situ europskog Solliancea kao vodećima u napretku u ovom području.
"Sva tri kombiniraju više faktora stresa kao što su svjetlost, vlaga, temperatura, kiša, mehaničko opterećenje i naponski stres", navodi grupa. "Vrijedi podsjetiti da su faktori stresa i razine stresa na otvorenom nekontrolirani i vremenski promjenjivi, dok konvencionalni pristupi ubrzanog testiranja života imaju monotoniji karakter."
Rad također hvali brze reakcije fotonaponske industrije i istraživačkih zajednica u razvoju testova kako bi se unaprijed upozorilo na slabosti mehanizama degradacije čim se otkriju – kao što je potencijalno izazvana degradacija. I znanstvenici upozoravaju da se mora uzeti u obzir potpuna kombinacija čimbenika s bilo kojim novim materijalom koji solarni proizvođači planiraju koristiti.
"Novi materijali moraju funkcionirati unutar cijelog paketa modula iu skladu s ostalim prisutnim materijalima", dodaju znanstvenici. "Potrebno je koristiti kombinirane agnostičke testove otpornosti na stres, tako da se tijekom faze razvoja mogu pokrenuti i nepoznati, novi specifični dizajni ili BOMS-ovi koji se odnose na nove načine kvara. Standardizacija takvih agnostičkih testova otpornosti na stres bit će ključna u daljnjem razvoju dugotrajnih modula i potrebno tržišno prihvaćanje i uvažavanje dugotrajnih potraživanja."
